4/16/11

DOSITEJ OBRADOVIC


Dositej Obradović je rođen oko 1739. godine u Čakovcu. Ostao je bez roditelja, školovali su ga rođaci. Mladi Dimitrije bio je vrlo marljiv đak i revnostan čitalac crkvene literature. Dečak se toliko zaneo ovom literaturom da je počeo pomišljati da se posveti asketskom životu. Da bi ga odvojili od takvih knjiga i vratili stvarnosti, rodbina ga daje da izuči zanat. Dečak je toliko bio zanet mislima o asketskom zivotu da je napustio zanat, pobegao u manastir Hopovo, zakaluđerio se i dobio monaško ime Dositej. U manastiru je njegov verski zanos odudarao od načina života manastirskih ljudi i delovao kao anahronizam. Iguman manastira Teodor Milutinović odvraćao je dečaka od verskog zanosa i upućivao ga na drugačiju literaturu i nauku. Dositej se polako treznio, počeo je da čita literaturu istorijskog karaktera sa racionalističko-prosvetiteljskim idejama, teološku literaturu polemičkog karaktera, Ezopove basne, Zakonik cara Dušana. U njemu se sada javlja želja za putovanjem da bi što više video, pročitao, čuo i naučio.

Radoznao duh i žedan nauke i znanja, Dositej se otisnuo u svet 1761.godine: njegova putovanja trajala su četrdeset godina - živeo je i radio, učio i studirao, prevodio i pisao u mnogim zemljama i gradovima: Dalmaciji, Krfu, Grčkoj, Ugarskoj, Turskoj, Nemačkoj, Rumuniji, Francuskoj, Rusiji, Engleskoj, Italiji. Po više godina proveo je na Krfu, u Smirni, Beču,Bratislavi, Haleu, Lajpcigu, Parizu, Londonu, Trstu. Trst je bio poslednje odredište njegovog stranstvovanja- odatle je došao u ustaničku Srbiju i tu umro 1811.godine.
Dositej je učio celog svog zivota: on nije samo putovao i učio na putovanju, nego je učio jezik, slušao predavanja, upoznavao se sa novim političkim, socijalnim, filozofskim i pedagoškim idejama. U Haleu, u Nemačkoj, skida kaluđersku odeću i oblači svetovnu, na univerzitetu sluša filozofiju i estetiku. Ovde prihvata prosvetiteljsku krilaticu "prosvetom ka slobodi". To ga opredeljuje da svoja znanja praktično primeni u prosvećivanju naroda. Počinje da piše knjige u prosvetiteljskom duhu i zaokupljen je mišlju o izdavanju knjiga na srpskom jeziku.
Sva Dositejeva putovanja nisu bila baš ugodna. Putovanja i život su iziskivala materijalna sredstva. Sam ih je obezbeđivao radeći kao fizički radnik, učitelj , lektor, korektor, besednik, predavač u vojnoj akademiji. Postao je poliglota: naučio je klasične jezike grčki i latinski, novogrčki, nemački, engleski, francuski, ruski, albanski, rumunski, talijanski.
U ustaničku Srbiju, u Beograd, došao je u poznim godinama, slabog zdravlja. Došao je da poradi na prosveti. Otvorio je veliku školu u Beogradu, a kasnije i bogosloviju. Bio je ministar prosvete, diplomata, član Praviteljstvujuščeg sovjeta. Smrt ga je snašla 1811. godine kada je uveliko radio na osnivanju štamparije u Beogradu.
Dositej je vrlo plodan pisac, pisao je imajući na umu svoj narod, njegovu prosvetu: sve što je pisao namenio je srpskom narodu:
Pismo Haralampiju, 1783. 
Život i priključenija, 1783. ; 1788. 
Sovjeti zdravog razuma, 1784. 
Basne, 1788. 
Pesma o izbavljenju Srbije, 1789. 
Sobranije, 1793. 
Etika, 1803. 




Dositej Obradovic was born around the 1739th 
in Čakovec. Lost his parents, were educated by relatives. Dimitri Young was a very diligent student and ardent reader of religious literature. The boy was so carried away that this literature has begun to devote himself to contemplate the ascetic life. To set it apart from such books and return to reality, it gives the family to learn how to operate. The boy was so absorbed by thoughts of the ascetic life that he left the craft, fled to the monastery Hopovo,
 become a monk,and received the monastic name Dositej. The monastery is its religious fervor stand out from the monastic way of life of people and acted as an anachronism. Abbot Theodore Milutinovic discouraged the boys from the religious fervor and instructed him to different literature and science. Dositej sober slowly, he began to read literature historical character with the rationalist-Enlightenment ideas of the theological literature of polemical character, Aesop's fables, the Code of Emperor. It is now the desire to travel to as many videos, read, heard and learned.
Inquisitive mind, and thirsty for science and knowledge, Dositej embarked into the world 1761.godine: his journey lasted forty years - he lived and worked, taught and studied, translated and wrote in many countries and cities of Dalmatia, Corfu, Greece, Hungary,Turkey, Germany, Romania, France, Russia, England, Italy. For several years he spent on Corfu, in Smyrna, Vienna, Bratislava, Halle, Leipzig, Paris, London, Trieste. Trieste was the last destination of his life abroad-there came the period of the rising and died there 1811.godine.

Dositej taught all his life: he not only traveled and taught during the trip, but learned the language, listened to lectures and meeting up with new political, social, philosophical and pedagogical ideas. In Halle, Germany, takes off his friar's clothes and puts on a secular, at the University listens to philosophy and aesthetics. Here enlightening accept the motto "Education for freedom." That it chooses to practically apply their knowledge in educating the people. Started writing the book in the spirit of Enlightenment and he is preoccupied with the thought of publishing books in Serbian language.
All Dositejevs trips were not very pleasant. Travel and life necessitated expensive. I have provided is working as a laborer, teacher, lecturer, concealer, orator, lecturer at the military academy.It became a polyglot: he learned the classical languages ​​of Greek and Latin, Greek and German, English, French, Russian, Albanian, Romanian, Italian.
The Rebel Serbia, in Belgrade, came to old age, poor health. He came to work on education. He opened a large school in Belgrade, and later the seminary. He was education minister, diplomat, member ''Praviteljstvujusci Soviets''
The death hit him 1811th, when it is already working on establishing a printing press in Belgrade.

Dositej was a prolific writer, he wrote keeping in mind his people, his education: all that is written is intended to Serbian people:
Written Haralampi, 1783rd
Life and Adventures, 1783rd , 1788th
Soviets common sense, 1784th
Fables in 1788.
Song of redemption of Serbia, the 1789th
Assemblies, 1793rd
Ethics, 1803rd


2 comments:

  1. Bravo Tanja, za primer je kako ti neguješ kolektivno nasledje

    ReplyDelete
  2. Hvala,trudicu se da nastavim tako

    ReplyDelete

LEAVE A NOTE,PLEASE

ONE LOVE